Pljusak je tukao sanduk.
Ne znam zašto, ali upravo se sjetih
porculanskih figura djevojaka
s kišobranima, onih što si mi ih donio
sa još jednog pohoda na neprijateljske igračke.

Lica oko mene
dobila su boju gline iz jame
u kojoj će ti tijelo biti hrana za travu
što je cokulom nisi stigao zgaziti.
Zvuci narikače stapaju se sa zahrđalom trubom.
Oduvijek mi je bilo smiješno
naručeno plakati,
pokušavam suzdržati kikot.

Sve je prljavo, zemlja smrdi na raskopan mrak,
u pozadini se djeca smiju krezubom djedi
što jedva nosi ordenje
na šinjelu iz prošlog rata,
a ja ne prestajem razmišljati o tome
da će mi kiša uništiti crne cipele –
još jedan poklon od tebe.

Pljusak je tukao sanduk,
a na vijestima su rekli da će biti
sunčan dan.