Eho XXVII

Sloboda je mirisala na

Akšam i šerbet,

Rijeke nade tekle

Avlijama srca.

Jasmin je prkosno cvjetao,

Ezan… očenaš… iznad krova plovio.

Voljeni grade,

Od ljubavi si mlad ostao.

Obdukcija šutnje (Ciklus “Iz dnevnika ratne udovice”)

Smrt je danas plesala
pod oštricom skalpela
kao nekada ona i ti
na svadbi zajedničkog vam prijatelja.

Pričao si mi o njoj:
da je imala lijepe oči,
mirisnu kosu i pogrešno ime,
i da ti se ponekad, dok šetaš gradom,
neki tuđi pramen zaplete između sjećanja
na nju i onemoćalu istinu.

Rekao si da znaš gdje je ona danas
i da nemam razloga za ljutnju.
Nisi bio u pravu.
Mračna i teška je moja ljubomora,
kao jama
u kojoj Adna još čeka
na prvi zahvat rovokopača.