Muzej koštanih figura

Suh broj
Ništa joj nije rekao.

Nije rođendan.
Nije godišnjica braka.
Nije djetetovo rođenje.

Nožne je zglobove
Dugo milovala,
Natkoljenicu ljubila,
Baš onako blatnjavu,
(sretna što ima bar jednu).

Suh broj
Ništa joj nije rekao.
Ali kačket “Nike”
Sa ostatkom lobanje
Prepoznala je mati

U muzeju koštanih figura.

Stihujem

Stihujem mladosti
Što spava
Ispod mramora humki
Na brijegovima
Raščerečene zemlje.

Tiho stihujem
Da ne probudim plač,
Skriven ispod mosta
Na kojem leži
Pobijeno jato mladih lastavica.

Stihujem žitu pokošenom,
A još nedozrelom.

Stihujem,
Jer nemam moći
Da probudim zaborav
Ni snage da porodim oprost.
Stihujem,
Da mi duša lakše zaspe
Daleko od zavičaja
Sahranjene pjesme.

Tik-tak

U travi
Iza bunkera iz prošlog rata,
Nađoh ostatke nečijeg sata.
Odgovarajućih kostiju
Nije bilo.
Samo je osušena,
Crvenosmeđa boja
Prosutog bezumlja,
Mutila brojčanik
Na kojem je vrijeme stalo u
Pet do dvanaest.

U Prijedor dođi

U Prijedor dođi,
Da osjetiš šta znači
Penjati se i hodati
Po strmim krovovima
Prošlosti,
I sa njih puštati
Vatromet uspomena na ulice,
Obučene u pjesmu
Prerano odletjelih duša.

U Prijedor dođi,
Da čuješ žubor Sane u maju,
Po kojoj plove sjenke
Ese, Hitka, Asafa, Alije i
Prosipaju miris
Dobrog bosanskog srca.

U Prijedor dođi,
Da vidiš šta znači
Hodati kejom,
Obučen u jelek
Satkan od nevine prošlosti
I pod bagremom kojeg (više) nema,
Svirati ljubavnu pjesmu
Gradu
Koji je izgubio sebe.

Optimistična tugovanka

Detonacija ustajale gorčine
U utrobi maslačka.
Bijela krv se skorila
Na rukama grobara,
Dok crvena zemlja
Povraća
Zatrlo sjeme.

Letim
Onesvješćenim nebom.

Optimistična tugovanka
Miluje oblake oko srca,
Šalje pozdrave udovicama,
Obučenim
U jeleke od oštrikanog plača.
Red naricanja, dva reda
Nijemosti.

Jetra maslačka
Ostala ležati
Na crvenoj zemlji…

Krst i polumjesec sa zvijezdom
Prekasno poljubiše
Umiruću
Nadu.

Jarovit* podriguje

Mrakom obojena ruža
Širi mirise usplamsale zemlje
I nosi ih u doline,
Tamo,
Gdje u vojničkoj uniformi
Svježe ljudsko meso
Priprema sebe kao predjelo rafalima.
Lopate propjevale od sreće
Kopajući rake za ostatke
Posljednje večere.
Jarovit podriguje,
Želudac
Pretrpao
Predjelom.

(*Jarovit – staroslavenski bog rata)

Kompaktna hronologija sivila

Prvo su gorjele knjige,
Onda su gorjele sinagoge.
Na kraju su gorjeli ljudi.
Pepeo prekrio pamet,
A ja sastavljam
Kompaktnu hronologiju sivila,
Upečatljivo crnu.

Teče tišina

Teče tišina,
Tinja tuga,
Turobnim tlom
Tomašice.
Teret tame
Tlači tijela
Traženih.

Eho

Pjesma umire u
Rodnom gradu,
Izmrcvarenog šutnjom.
Jauk pravde
Elegično plovi
Dolinom smrti,
Ostavljajući dželatima eho
Razapete istine.