Susjed je obećao čuvati prag,
lutke i servis za čaj,
a kofer se punio pređenim koracima
i zvucima zvona sa srušene crkve.
Karanfile nikada nije voljela
zvala ih je grobljanskim cvijećem.
Odbila je buket
od bivšeg školskog u uniformi.

Granice su se nizale
kao đerdan od neizrecive boli
brišući joj iz očiju nevinost ulice
što je uvijek mirisala na svježe kifle,
nepoznate ceste ubijale korake
namijenjene keju sa bagremima.

Susjed je obećao.
Čuvati.

Nekoliko mjeseci kasnije
na adresu pansiona za muhadžire
stigao je paket: komad praga
i jedna jedina
osjedjela
lutka.

(posvećeno svim izbjeglicama svijeta)